Znaš li da si sve moje?

Sve ono o čemu pišem?

Čemu se nadam i kome se molim?

Razlog zbog kojeg postojim i dišem?

Da li znaš da si najdivniji stih moje životne pesme?

Moja najlepša rima?

Moja balada o ljubavi i sreći?

Sve ono što je srce oduvek htelo da ima?

Znaš li da si moja radost?

Moje najtoplije leto?

Sretna amajlija koja me čuva od zla?

Da si sve moje pagansko i sve moje sveto?

Da li znaš da si početak moga dana?

Moje jutarnje sunce i zelena trava prepuna rose?

Smisao moga života?

Snaga i vera koje me kroz život vode i nose?

A znaš li da si moja mirisna šolja kafe?

Mali slatki kolač od čokolade?

Razlog da se često zapitam, živ li sam ili sam to već u raju?

Da li znaš da si moja omiljena boja?

Moje najlepše jelo, onaj ukus koji najviše volim?

Miris cimeta koji me opija?

Moja ikona pred kojom se molim?

Znaš li da si glavna zvezda u mom filmu?

Umetnost kojoj se divim?

Najlepši zalazak sunca na kraju dana?

Sve moje što volim i sve za šta živim?


Igor Čobanović