IN MEMORIAM
Massimo Savić
1962. – 2022.
Naivno čuvam dane
odavno odbrojane
naivno gledam kako lišće
nikako da se preda
Dani k’o suhe grane
odavno odrezane
al’ nikom ja ne dam
da na njih staje
da na njih sjeda
Zamisli, jedan od listova sam tih
zamisli, jednom ću ovu krošnju napustiti
zamisli, vjetar zamrsi planove kao grane
i, kao list s drveta padnem
Više ne dijelim dane
na pogrešne i prave
i proljeću treba jesen
da svu paletu boja iznese
Dani k’o suhe grane
odavno odrezane
al’ nikom ja ne dam
da na njih sjeda
Zamisli, vjetar zamrsi planove kao grane
i, kao list s drveta padnem…