Smrt nije kraj…
Samo sam prešao u susjednu sobu…
I dalje sam to ja…
I dalje smo ono što smo bili prije…
Nemoj zaboraviti na to…
Ne mijenjaj ton glasa, ne pravi ozbiljno i tužno lice…
Smij se kao što smo se nekad smijali zajedno …
Nasmiješi mi se, misli na mene, moli se za mene…
Neka moje ime bude izgovoreno…
Onako kako je uvijek i bilo, jednostavno i bez tuge ozbiljnosti, onako obično…
Život uostalom znači isto kao i prije, ono što je uvijek bio…
Nije prekinut niti…
Pa zašto bih trebao biti odsutan iz tvojih misli?
Samo zato što me ne možeš vidjeti?
Čekam te i vrlo sam ti blizu…
S druge strane praga…
Samo nas vrijeme dijeli…
Budući da sam ja već stigao, a ti si još uvijek na putu…
Vidimo se!
N. A.
