Otkaz

Sinoć čitam Lujzu Hej o isceljenju sopstvenog tela. Probudila se sa mišlju da okrenem novi list i da započnem dan sa osmehom. Stigla na posao, smeškam se kolegama, trudim se da budem što iskrenija u tom osmehu. Za vreme pauze za ručak prilazi mi direktor i kaže:

Tako da…

Mi smo zapravo sačuvani prilikom koja nam se izjalovi. Sačuvani i nagrađeni, a ne uskraćeni. Ono što je stvarno naše dođe lako i dođe kući. Klikne. Ono što nam ne pripada, čak i da ga uz napor i tvrdoglavost priuštimo sebi, ne postaje izvor zadovoljstva već se sa svakim danom preobraća u sve veći spomenik …