Danas sam poželeo da te vidim, ali tebe nije bilo. Poželeo sam i da te grlim, ljubim, mazim i da ti pričam razne priče, one koje si volela da slušaš. Nisam imao kome da dam sve to, a u meni se ljubav sve više nagomilavala. Kada više nisam mogao da izdržim, izašao sam napolje i zalio cveće. To mi nije bilo dovoljno pa sam pomazio psa lutalicu i doneo mu nešto hrane. Posle sam nekoj deci kupio sladoled i sok, u istom danu pomagao starima, ustajao im u autobusu i nosio torbe. Na kraju dana sam shvatio da sam svu ljubav koju imam prema tebi podelio sa svetom. Postao sam dobar čovek zahvaljujući tebi. Hvala ti. I, da znaš, uopšte se nisam istrošio.

Moja ljubav je postala još veća, a ti u njoj najveća.


Nikola Dumitrašković